Autor:Dejan Kovač
Dok narod zabavljaju sa nebitnim temama oko vojske i svađama na relaciji ured predsjednika i premijera, ključni problemi se “potiru pod tepih”. Ovaj graf nosi 3 priče o Hrvatskoj koje se mogu preslikati na sve ostale segmente našeg života.
Prva priča je konvergencija ka demografskom kolapsu. 2015. godina je bila zadnja godina kada smo imali više maturanata nego mjesta na fakultetima. Situacija je još gora ako analizirate buduće kohorte, jer nemamo predikciju koje će biti migracije mladih i osoba sa djecom. Zadnjih 5 godina naglašavah ove probleme, ali bez odjeka.Druga priča je o “vrijednosti diplome”. Kolika će biti vrijednost vaše diplome ako svi baš svi imaju mjesta na fakultetu? Pa vrlo mala. Razvijenije države imaju ukupne kvote po fakultetima puno manje nego broj maturanata jer:
1. potiču konkurenciju u ranijim fazama školovanja – djeca se više trude
2. diploma je istinski signal kvalitete. Kod nas su određeni smjerovi doslovno kreirani da bi “stvarali” političke podobnike s diplomama koji inače ne bi završili fakultet. No, “Obrazovanje doslovno nema vrijednost ako ne može izgraditi zdrav karakter.”- Mahatma Gandhi.
To se upravo i događa kod nas u politici – nemamo karaktera niti obrazovanja za promjene.Treća priča je konstantna borba između privatnog i javnog sektora. Ono malo privatnog sektor u Hrvatskoj se nalazi u vrlo nezavidnom položaju. Uz ogromni nedostatak maturanata javni fakulteti povećavaju kvote i na taj način će istisnuti konkurenciju. Djeca biraju između besplatnog javnog i skupog privatnog – hmmm…..
Mi smo još daleko od toga da nam privatni fakulteti budu Princeton i Harvard, ali postoje dobre aspiracije.Ono što je hrvatski visoko obrazovni sustav trebao davnih dana napraviti.
1. Smanjiti broj ukupnih kvoti – povećava se konkurentnost i kvaliteta, te “vrijednost diplome”
2. Restrukturirati kvote po područjima – visoko obrazovni sustav treba odgovarati budućim tržištima rada. To je jedan dinamički proces gdje vi danas školujete djecu za poslove budućnosti. Mi po nekim fakultetima imamo još uvijek kvote kao naslijeđe Juge. Malo je za reći da se puno stvari odtada promijenilo.
3. Uvesti vouchere – javni sektor nažalost i dalje zapošljava po političko-rođačkoj liniji, dok privatni sektor se trudi ka izvrsnosti. Voucher omogućuju da možete npr. “matematiku” slušati i na drugom srodnom fakultetu kod drugog profesora. Ovo će valorizirati kvalitetu profesora i ujedno omogućiti da najbolji studenti uče od naših najboljih profesora što uvelike doprinosi kvaliteti cijelog sustava u Hrvatskoj.
