Autor: Aleksandar Olujić
Moje je srce puno tuge. Ovaj svijet napustio je Zdravko Turkulin.
Zdravko je otišao na onaj put što vodi preko Aherona na čijim blatnim obalama svatko od nas će, kada dođe taj čas, stajati i lađara plamenih očiju čekati. Zdravko je njemu već svoj obolos predao i brodi preko rijeke boli. Duša je njegova sve bliže Elizijumu.
Kako li izgleda tamo? Liči li elizejsko nebo onom na Tvojim fotografijama, a rijeke Tvojoj Kupi što teče nebrojenim slikama na kojima si ovjekovječio njene obale, pospane čamce u vezu, smiraje dana…? Piju li i tu nektar cvjetni zlaćane pčele, brčkaju li se patke, ljubuju li bijeli labudovi po njihovim vodama?
Prebirem Tvoje fotografije…
Znaš li da u svom kompjutoru još uvijek čuvam sve slike što si snimio na izložbi Katarina Velika, na retrospektivi Vaska Lipovca, izložbi Nevenke Arbanas, Ivane Popović, Mersada Berbera, s Becićeve izložbe, s one Vlaha Bukovca, Dimitrija Popovića, proslave rođendana MSU, kao i sve one snimljene na Noćima muzeja, u Botaničkom vrtu, na Gornjem gradu, Dolcu, Tkalčićevoj, na Stross-u, C’est is the best, skijaškoj Utrci legendi usred Zagreba, Utrci fajterica, s otvorenja izložbe „Dinamovo proljeće“, na književnoj večeri „Art Koktel“, zagrebačkim Adventima, a tu je i cijeli niz fotografija zagrebačkih spomenika i skulptura, gradskih vizura, zanimljivih likova, Kupe, banijskih pejzaža…
Tvoj iznenadni odlazak pogodio je sve nas koji smo imali zadovoljstvo surađivati s tobom i čast zvati se Tvojim prijateljima.
U ime svih djelatnika i suradnika PS-Portala i ZG-KULT-a zahvaljujem Ti na svemu i dozvoli da na kraju oproštaja s Tobom citiram velikog Jesenjina:
Doviđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja,
obećava i sastanak, zar ne?
Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije –
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti nije baš novije.
Zdravko Turkulin rođen je 18. srpnja 1945. u Zagrebu. Fotografijom se počeo baviti već 1965. godine, a 1969. zapošljava se na TV Zagreb gdje radi kao snimatelj i fotograf. Nakon napuštanja Televizije 1993. radi kao urednik fotografije u više časopisa, između ostalih u Cromanu, Poslovnom vjesniku i Lovcu. Snimio je više slikarsko-kiparskih monografija od kojih valja istaknuti: Mladenka Šolman: Šime Perić, skulptura; Dražen Trogrlić: skulptura u kamenu; Marina Baričević ‘Zrcalna slika: Opatija u djelima likovnih umjetnika’; Anton Vrlić: slike i gvaševi; Juraj Baldani: Aleksandar Rukavina; Juraj Baldani: Sikirica; kao i veći broj edukativnih knjižica, kalendara, prospekata i letaka, radio je na cijelom nizu reklamnih kampanja, promotivnih materijala, sudjelovao u crkvenom tisku… Od 2016. surađuje s internetskim portalima PS-Portal i ZG-KULT.
Svoje fotografije je izlagao na više od dvadeset online izložbi.
Preminuo je u sisačkoj Bolnici 14. siječnja 2022. godine.
