Autor: Aleksandar Olujić
„Od dobre glazbe nije se moguće obraniti – ona pogađa direktno u dušu“, rekao je jednom Hans Zimmer.
Stvar je s glazbom da koliko god čovjek znao što ga čeka ona ga uvijek iznova osvoji. Poput poljupca voljene osobe. Znaš što te čeka i tko ga daje, ali doživljaj je svaki puta neponovljiv. Tako je i s koncertom, dolaziš na njega, znaš što ćeš slušati, a ako kojim slučajem još na „suprotnoj strani“ imaš virtuozne glazbenike onda si poput glinenog goluba na streljani.
Upravo to se meni dogodilo u nedjelju navečer u petrinjskoj crkvi sv. Lovre.
I nisam bio jedini.
Osam je sati navečer. Prije nekoliko minuta je završila sveta misa, ali ljudi i dalje sjede u crkvi jer odmah nakon nje slijedi koncert klasične glazbe. Naime, u Petrinji se od 4. do 8. rujna održava Pijanistički memorijal „Ranko Filjak“ prigodom kojeg će biti izvedena tri koncerta i to svi u crkvi sv. Lovre. Crkva je zbog spleta okolnosti, a zahvaljujući razumijevanju crkvenih vlasti, nakon razornog potresa postala središte glazbenog života u Petrinji, a u njenom prekrasnom zdanju utočište je našao i koncertni klavir Steinway, onaj isti kojeg je Grad Petrinja kupio prije dvije godine želeći time dati dodatni zamah razvoju kulturnog života u njemu.
Večeras je prvi koncert memorijala na kojem nastupaju dvije vrsne umjetnice: naša proslavljena violončelistica Monika Leskovar i pijanistica svjetskog glasa Martina Filjak, inače kćerka našeg velikog pijanista Ranka Filjka kojemu je isti posvećen. Već spomen njihovih imena je magnet za sve ljubitelje klasike pa nije čudo da su klupe u crkvi dobro popunjene.
Pred nas izlaze Martina i Monika i ubrzo prvi taktovi glazbe ispunjavaju dvoranu. U taj čas na pamet mi pade čuvena izjava velikog Arthura Rubinsteina: „Razumjeti – kad je glazba u pitanju ovu riječ ne treba koristiti. Tu se nema što razumjeti. Glazbu se mora osjećati.“
Prepuštam se glazbi.
Na kraju samo ovo – hvala umjetničkom ravnatelju memorijala Karlu Ivančiću i producentu Edmundu Andleru-Boriću te POU Hrvatski dom Petrinja i gđi Jasni Crnković koji su svojim radom i zalaganjem omogućili održavanje ovakvog događanja.
Martina i Monika – dođite nam ponovo što prije!
