Predblagdanske provokacije

Autor: Marjan Gašljević

Sodoma i Gomora! Kako postiti uz pun facebook pečenica? Kako da ja, stari provokator, propustim priliku provocirati. Pa evo, a Vi znajte da je prevladati iskušenje isto vid pokore, a provokacija je grijeh tako da sam tu negdje 1 :1.

Osim toga, tek toliko da se zna, zadnjih dva tjedna sam na dijeti i izgubio sam cijelih 14 dana za to vrijeme.

Jučer se provozah kroz Viduševac. Obišao sam svoje najmilije na vidušljanskom groblju zapalivši im svijeću i pomolivši se za njih i nas ovdje. Puzim uskom, krivudavom cestom kroz selo mog djetinjstva. Dolje, pod Perlinskim brežuljcima, nazire se dolina jesenjih boja blago obuzeta maglicom. Sunce, tu i  tamo, promješa boje doline provirivši iza šećućih oblaka. Nekoliko dvorišta lagano je obavijeno plavkastim dimom. Domaćini i njihovi prijatelji peku pećenice. Mnogi od njih dođoše doma da bi ispekli svoju pećenicu. Ma gdje bili nema “lufta” za pravu pećenicu od vidušljanskog. I sam se rado sjetim tih zajedničkih pečenja i druženja. Bili su to dani kada bi i najposvađaniji susjedi uz vatru i pečenicu sklopili mir družeći se ali i zarakijavši se tako da bi nekog tko je pretjerao doma vozili i u tačkama. Nitko to nije fotkao ni stavljao na facebook ali su ostale neizbrisive slike. Ljepota običaja je to.

Po povratku s ponoćke obično bi se „načinjala pećenica“. Teško je danas pojmiti da se je „pećenica“ tada jela samo za Božić i da smo nestrpljivo čekali svoj komad koji bi ti dodijelio, upravo ga odrezavši, otac obitelji. Viduševačke „pećenice“ karakteristične su i po tome što su bile rijetko lakše od šezdesetak kilograma a osobno se sjećam jedne godine kada sam s djedom vrtio prase od 120 kilograma. Okretač tada nije bio poznat a ni struja pa se satima vrtilo na ruke što je, pak, bio poseban događaj. „Pečenica“ se je načinjala i jela počevši s glavom da bi do „šunkica“ došli tek poslije Nove godine. Teško je danas i zamisliti da je kod prosječne „pečenice“ na šiji i poslije dugotrajna pečenja i okretanja znalo biti i do četiri prsta slanine. Nije se pitalo, jelo se. S guštom. I, naravno, mlincima koje bi majka ispekla na „tablama“ i začinila „kapnicom“.

Skromne i pokorne dane Vam želim do Božića!