Autorica: Tatjana Šaler-Olujić
Fotografije: Tatjana Šaler-Olujić i Stanislava Jerković
Skoraj raj si, ti Gorenjska,
sive gore in zelene reke
Ovim je riječima još davne ’75. slovenski glazbenik i tekstopisac, Aleksander Mežek, opjevao svoj voljeni zavičaj u pjesmi Siva pot, koja se inače temelji na Denverovom hitu Take me home, country roads. A, mene je siva pot ove subote vodila baš tamo – u Gorenjsku i to zahvaljujući mojoj kumi koja nas je prijavila za jednodnevni izlet na Bled, što ga je organizirala jedna petrinjska turistička agencija.
Put od Siska do Bleda dugačak je oko 250 kilometara, odnosno nekih tri sata vožnje autobusom. Polazak je iz Siska bio nešto poslije 6 sati a već u 9 evo nas u Bledu. Mjesto se smjestilo na samoj obali Bledskog jezera na kojemu se nalazi otočić, inače jedini prirodni slovenski otok, dok na visokoj stijeni iznad jezera nad cijelim krajem bdije Bledski dvorac. Ugođaj kao s razglednice kojeg upotpunjuje pogled na nedaleke alpske vrhunce još uvijek prekrivene snijegom.
Bled svoje turističke korijene ima u drugoj polovini 19. stoljeća, kada je na zapadnoj obali jezera izgrađeno više vila namijenjenih za odmor, ali i liječenje aristokracije i bogatih, te s obzirom na tako dugu tradiciju ne čudi podatak kako je baš Bled najposjećenije turističko odredište u „Deželi“. Ovaj kraj nudi više atrakcija kojih vrijedi posjetiti. Među prvima su svakako Bledsko jezero s Bledskim otokom i Bledski dvorac.
Zbog kratkoće posjeta, morale smo se odlučiti na jednu od ponuđenih varijanti turističkog obilaska od kojih je jedna uključivala posjet dvorcu a druga obilazak Bledskog otoka. Odlučile smo se za drugu varijantu dijelom i zato što je uključivala vožnju brodicom preko jezera.
O nastanku Bledskog jezera postoji više legendi, a najljepša među njima kazuje da su jezero stvorile vile. Prema toj legendi na mjestu današnjeg jezera nekada nije bilo vode već samo dolina s livadama prekrivenim mekim travama, a na njenoj sredini nalazilo se brdo s velikom stijenom na vrhu, oko koje su noću plesale vile. U dolini su i pastiri napasali svoja stada ovaca pa su ih Vile zamolile da mjesto na kojem one plešu ograde i na njega ne puštaju ovce kako one ne bi popasle i uništile meku travu po kojoj su plesale. No, pastiri ih nisu poslušali već su pustili ovce da tamo pasu i one su popasle svu travu ostavivši samo golu zemlju. Kada su vile druge noći došle na ples, najmlađa i najljepša među njima spotakla se i pala na tvrdu zemlju slomivši pritom nogu. Vile su se zbog toga jako naljutile na pastire i rekle: kad vi nećete ograditi ovo mjesto, mi ćemo. I pozvale su planinske izvore i potoke da svojim vodama poplave dolinu, što su ovi i učinili i to tako da je od cijele doline Iznad vode ostao samo jedan otočić – ono brdo gdje su one plesale a na koji ovce više nisu mogle doći.
Iako je ledenjačko tektonskog porijekla, jezero je ljeti vrlo ugodno za kupanje pošto temperatura vode doseže 25 stupnjeva celzijusa. Tome svakako pridonose i termalni izvori kojih ovdje ima. Gurnuvši ruku u jezero ustanovila sam kako je za ovo doba godine temperatura vode dosta ugodna, bar na površini.
Na Bledski otok može se doći samo čamcem. Jedna od varijanti prijevoza je pletna, tradicionalni drveni čamac koji potječe iz Austrije. No, bledska pletna je kroz vrijeme doživjela brojne izmjene tako da se današnje pletne razlikuju od austrijskih čamaca. Pletna je drveni čamac sedam metara dugačak i dva širok, opremljen tendom za zaštitu od sunca. Čamcem upravlja pletnar s dva vesla, a u njega stane 18 putnika.
Pletne koje voze do Bledskog otoka polaze s dvije lokacije. Jedna se nalazi u centru Bleda odmah kod Hotela Park i cijena povratne vožnje iznosi 18 eura za odrasle dok je za djecu karta upola jeftinija. Druga polazna točka pletni nalazi se malo dalje i od nje do otoka je kraća razdaljina pa je i vožnja odatle jeftinija te iznosi 12 eura za odraslu osobu, odnosno šest za dijete.
Do Bledskog otoka može se doći i električnom brodicom koja vozi po redu vožnje, za razliku od pletni koje voze čim popune broj putnika. Cijena vožnje njom iznosi 14 eura za odrasle i sedam za djecu.
Postoji, doduše, još načina da dođete na otok. Možete iznajmiti čamac na vesla, na žalost nije mi poznata cijena najma niti koliko osoba može stati u njega. Osim toga, na Bledu ima agencija koje nude ture po jezeru na SUP daskama. Tura traje dva sata i košta 49 eura na što je potrebno platiti još i SUP taksu, no nije mi poznato uključuje li tura posjet otoku. U svakom slučaju, za vrijeme našeg posjeta oko otoka sam vidjela više osoba kako veslaju na SUP daskama pa ne isključujem mogućnost te varijante dolaska na otok.
Bledski otok je, kao što sam rekla, jedini prirodni otok u Sloveniji, mada bi ga zbog veličine bilo prikladnije zvati otočićem, i na njemu se nalazi crkva Marijina Uznesenja, koju zovu i crkva Majke Božje na jezeru. Na otoku su pronađeni tragovi pretpovijesnog naselja kao i slavenskog naselja s pretkršćanskim svetištem. No, već krajem 8. stoljeća na njemu je sagrađena drvena kapela, a u 10. stoljeću i prva zidana crkva koja je u 12. stoljeću dograđena i pretvorena u trobrodnu romaničku baziliku, da bi je u 14. stoljeću velikim građevinskim intervencijama pretvorili u jednobrodnu gotičku crkvu. Crkva je 1511. teško stradala u potresu te je morala biti obnovljena iz temelja, što je napravljeno u baroknom stilu. Od stare gotičke crkve ostale su sačuvane freske u prezbitoriju i drveni kip Majke Božje. Svoj današnji izgled crkva je dobila u 17. stoljeću kada je nakon novog potresa (1690. godine) opet morala biti sanirana.
Uz crkvu se nalazi zvonik izgrađen u 15. stoljeću koji je također bio obnavljan zbog šteta od potresa, ali i zbog posljedica od udara groma. Današnji zvonik visok je 54 metra i u njemu su smještena tri zvona.
Uz otok i crkvu je vezana i priča o zvonu koje ispunjava želje. Priča govori o udovici Polikseni koja je nakon smrti muža, kojeg su razbojnici ubili i tijelo mu bacili u jezero, svaki dan odlazila u kapelu na otoku moliti se za njegovu dušu. Jednog je dana ona odlučila od sveg blaga dati izraditi zlatno zvono njemu u čast. No, prilikom prijevoza zvona na otok digla se oluja i čamac se prevrnuo a zvono je nestalo u dubinama jezera. Poliksena je nakon toga rasprodala svu imovinu i otišla u samostan u Rim. Nakon njene smrti Papa je dao izliti novo zvono i blagoslovio ga je. To zvono se i danas nalazi u crkvi i vjeruje se da ispunjava želje, ali samo ako ste iskreni vjernik i jednim potezom užeta uspijete njime zazvoniti tri puta. A, što se zlatnog zvona koje je potonulo u jezero tiče, legenda kaže da se u tihim noćima može čuti kako ono zvoni u dubini.
Jedna od znamenitosti otoka je i veliko kameno stepenište izgrađeno u 17. stoljeću koje vodi od južnog pristaništa prema platou ispred crkve. Ono je sastavljeno od 99 stepenica, a običaj od starine nalaže da mladoženja koji se želi oženiti u crkvi na otoku mora svoju mladu na rukama prenijeti preko svih 99 stepenica. Na otoku se nalazi još jedno kameno stepenište koje vodi od pristaništa na sjevernoj strani otoka do crkve.
Ako ste ljubitelji jela od dizanog tijesta onda nemojte propustiti Potičnicu objekt u kojem se radi tradicionalna slovenska potica, kolač od dizanog tijesta (sličan našoj orehnjači) s različitim nadjevima koji mogu biti i slatki i slani.
Kad sam već kod kolača, moram spomenuti legendarnu bledsku kremšnitu odnosno blejsku kremnu rezinu, kolač koji se još od 1953. radi na Bledu po posebnom receptu nekadašnjeg šefa slastičarne Hotela Park, Ištvana Lukačevića, i sav je u znaku broja sedam: dimenzije su mu 7x7x7 cm, a tijesto za koru se mora sedam puta premijesiti. Da stvar bude bolja, košta praktično sedam eura (6,99 da budemo precizni). Doduše, ovu poslasticu možete dobiti na više mjesta a ne samo u Hotelu Park, pa je lako moguće da njena cijena varira.
Blejsku kremnu rezinu ovaj puta nismo probale. Razlog tome nije paprena cijena već što je, kad smo završile s obilaskom Bledskog otoka i vratile se u Bled, bilo vrijeme ručka i u restoranima je vladala velika gužva. Umjesto da čekamo u redu mi smo radije otišle u kafić na kavu. BTW cappuccino je koštao 2,40 a bočica vode 2,50 eura.
Iako ga ovaj puta nisam posjetila, prije više godina imala sam zadovoljstvo zajedno s prijateljima Sanjom i Miljenkom razgledati simbol Bleda i jedan od simbola Slovenije: Bledski dvorac (Blejski grad), stoga je red reći par riječi o njemu. Izgrađen je prije više od 1000 godina na strmoj litici, 130 metara iznad Bledskog jezera. Njegova povijest seže u 1004. godinu kada je njemački kralj Henrik II. darovao imanje Bled briksenskom biskupu Albuinu. U to vrijeme na vrhu litice iznad jezera nalazio se toranj okružen zidom, da bi 1011. bila sagrađena utvrda koja je imala isključivo obrambenu svrhu. Tijekom srednjeg vijeka dograđene su kule, sagrađen obrambeni zid i opkop ispunjen vodom preko kojeg je vodio podizni most. Kao i crkva Marijinog Uznesenja tako je i dvorac je bio teško oštećen u onim istim potresima iz 1511. i 1690. godine te je poslije njih bio obnavljan čime je dobio današnji izgled.
U gornjem dvorištu dvorca nalazi se gotička kapela posvećena biskupima sv. Albuinu i sv. Ingenuinu koja je oslikana freskama, kao i muzej u kojem je predstavljena povijest ovog kraja i dvorca. U dvorcu se također nalazi dvorska tiskara i vinski podrum, a u dvorištu je 12 metara dubok bunar iskopan u živoj stijeni. Tu je i restoran iz kojeg se pruža pogled na Bled, jezero i okolicu.
Valja spomenuti kako se u blizini Bleda nalaze brojne znamenitosti i mjesta vrijedna posjeta, ovo su samo neka od njih:
Straža – brdo iznad jezera čiji vrh se nalazi na 646 metara nadmorske visine na koji vodi bledska fitness šetnica. Na vrhu se nalazi adrenalinski park, a zimi se padina (ukoliko ima dovoljno snijega) koristi kao skijaška staza.
Ojstrica – 611 m visok vrh zapadno od jezera s kojeg se pruža najljepši pogled na jezero i cijelu okolicu. Ime je dobila po oštrom obliku, a uspon na nju sa šetnice oko jezera kratak je ali strm. Na vrhu se nalazi klupa okrenuta prema Bledskom jezeru. S vrha se vidi Straža iznad Bleda, Bledski dvorac i otok, Stol, Savska ravnica, dugačak greben zapadnih Karavanki i druge planine.
Bohinjsko jezero – najveće prirodno jezero u Sloveniji čija najveća dužina iznosi 4,1 km, a širina 1,2 km, dok najveća dubina iznosi 45 metara.
Slap Savica – visok je 40 metara i obrušava se niz strme litice planine Komarča. Smatra se izvorom Save Bohinjke a vodotok (potok) od slapa do ušća u jezero Bohinj se zove Savica.
Kanjon Vintgar (Soteska Vintgar) – nalazi se samo četiri kilometra od centra Bleda na istočnom dijelu Nacionalnog parka Triglav, dugačka je 1,6 km i poznata po okomitim zidovima kanjona, visokim do 100 metara, kroz koji iznad i preko rječice Radovne vodi uređena drvena staza.
Dino park – nalazi se s desne strane puta, kada se od autoceste vozite prema Bledu. U njemu se nalaze velike makete dinosaura i sadržaji namijenjeni uglavnom djeci.
Naravno da u i oko Bleda ima i drugih znamenitosti koje bi vrijedilo ne samo spomenuti već i podrobnije ih opisati, no to bi nas zaista odvelo predaleko.
Mi ovaj puta nismo mogli obići više toga jer smo u planu puta još imali obilazak Ljubljane i brzo je došlo vrijeme da se, nevoljko, oprostimo s Bledom.
