Foto: Grand Hotel Rogaška
Autor: Aleksandar Olujić
Jednog lijepog dana usred toplog ljeta – ne, nismo ispili medni sok niti zaplesali rock već smo, moja draga i ja zajedno s prijateljima, pošli na put. Ali, umjesto prema obali jadranskoj, poput velike većine naših sugrađana i putnika namjernika, nas je on vodio prema deželi slovenskoj – Rogaškoj Slatini da budem precizan.
Ideja da pođemo na izlet u Rogašku nastala je kao plod razgovora s prijateljima. Ispalo je kako ni oni niti mi nismo planirali provesti godišnji odmor ovog ljeta na moru. Brzo smo se složili oko toga kako nam gužve, koje svake godine na našoj obali postaju sve veće (ili gore), uzrokuju više stresa nego odmora, a usto je ispalo kako smo i mi i oni umjesto toga već razmišljali o nekom kraćem odlasku (na par dana) u neke toplice, pa smo odlučili zajedno skoknuti negdje. Prilikom pretrage po internetu za oko nam je zapela ponuda za Rogašku Slatinu. Cjenovno prihvatljiva, nije daleko (oko 130 km od Siska odnosno 90 od Zagreba), međunarodno poznata destinacija zdravstvenog turizma, moja supruga nikad tamo nije bila, mi ostali jesmo, ali prije dosta godina… Zašto ne?!
Malo povijesti
Na spomen Rogaške Slatine čovjeku odmah padne na pamet: Donat Mg ili Donatica, kako obično zovemo tu mineralnu vodu bogatu magnezijem. Legenda kaže kako je sam grčki bog Apolon rekao svom Pegazu da udari kopitom u zemlju što je ovaj napravio i na tom mjestu iz zemlje je šiknula voda, ali ne bilo kakva nego ljekovita.
Legendu na stranu, izvori u Rogaškoj Slatini bili su poznati i posjećivani od davnina o čemu svjedoči keltski broš pronađen u Kraljevom vrelu, a prvi pisani spomen izvora nalazi se u dokumentu salzburškog nadbiskupa Konrada iz 1141. godine.
Svoju popularnost Rogaška duguje i hrvatskom banu Petru Zrinskom, jednom od najmoćnijih feudalaca tadašnje Europe, koji je 1665. pijući tu vodu na izvoru čudesno ozdravio od bolesti jetre te je potom pronio glas o čudotvornoj, svetokriškoj mineralnoj vodi. Nedugo nakon toga (1687.) mariborski liječnik Johann Benedikt Gründl napisao je monografiju Roitschocrene (Rogaški izvor), u kojoj opisuje kemijska svojstva i ljekovite učinke ove vode. U monografiji se nalazi i bakrorez s prikazom mita o izbijanju hipokrenskog izvora nakon što je na Apolonov poziv Pegaz udario kopitom u zemlju (grčki Hypocrene – konjska fontana).
Glas o ljekovitoj vodi brzo se širio pa se ista počinje i prodavati. Koncesiju za njenu prodaju isposlovali su 1772. bečki farmaceuti, koji su iz zahvalnosti podigli spomenik sv. Ivana Nepomuka. Isti se danas čuva u muzeju Anin dvor, a njegova replika stoji u Lječilišnom parku.
Početkom 19. st. dešava se vjerojatno najvažniji događaj u povijesti Rogaške Slatine. Zahvaljujući grofu Ferdinandu Attemsu, namjesniku Štajerske, najprije je 1803. osnivano je lječilište da bi potom on u Rogašku Slatinu doveo prvog liječnika, dr. Johanna Fröhlicha, koji uvodi specijalne kupke u kojima koristi mineralnu vodu, tzv. Stahlbäder. 1804. sagrađena je i kapela posvećena sv. Ani, zaštitnici Lječilišta, koju je 1926. preuredio čuveni slovenski arhitekt Joža Plečnik.
Tih godina gradi se i najstarija zgrada u Rogaškoj Slatini (1805. i 1806.), Stara uprava u kojoj je bilo smješteno vodstvo s upraviteljem lječilišta i stan službenog liječnika da bi 1813 bio izgrađen Prvi Lječilišni dom, danas Grand Hotel Rogaška. Samo nekoliko godina poslije (1819.), na mjestu starog izvora Rogaška podignut je Paviljon Tempel, jedna od najljepših građevina u mjestu rađena u klasicističkom stilu, djelo arhitekta Nikole Pertscha. A, 1840. izgrađena je, također u stilu klasicizma, čuvena natkrivena promenada Wandelbahn, koja je bila urešena arkadama i slikama. Nažalost, promenada je srušena 1982. godine i danas samo još fotografije svjedoče o njenom postojanju.
Mjesto se razvija a lječilište širi te se radi novi prostorni plan što za posljedicu ima rušenje stare zgrade Lječilišnog doma i izgradnje nove (1859. godine). U zgradi se nalazila dvorana urešena mramornim stupovima, venecijanskim lusterima i umjetničkim slikama neprocjenjive vrijednosti, koja je ugostila svjetski poznata imena, između ostalih careve Ferdinanda i Franju Josipa I, u njoj je održao koncert Franz Liszt… Nažalost, u dvorani je 1910. tijekom priprema za proslavu rođendana cara Franje Josipa I izbio požar u kojemu je izgorio centralni dio i kompletno lijevo krilo zgrade. No, odmah se prionulo gradnji nove zgrade i samo dvije godine kasnije podignut je treći Lječilišni dom. Izgrađen je u neoklasicističkom stilu sa secesijskom fasadom, a u njemu je uređena dvorana u koju se moglo smjestiti 800 ljudi koja dobiva ime Kristalna dvorana.
Razvoj Rogaške nastavlja se i poslije te je tako u razdoblju između dva rata 1935. Stanko Bloudek, koji je između ostalog poznat i kao projektant skijaške skakaonice Planica, dizajnirao sportski bazen. Ne fali niti dolazaka okrunjenih glava: Rogašku posjećuje jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević. Slijedeći stoljetnu tradiciju, 1927. osniva se Steklarna Rogaška koja se orijentira na proizvodnju kristalnog stakla s čime će postati poznata u cijelom svijetu. Poslije II. svjetskog rata u mjestu se grade novi hoteli i odmarališta, ali i druge građevine među kojima se ističe Pivnica mineralne vode, koju bi ispravnije bilo nazvati točionica, gdje je moguće direktno iz izvora kušati čuvenu mineralnu vodu Donat Mg, koja osim drugih minerala i soli sadrži 1040 mg magnezija po litri što je čini jedinstvenom na svijetu.
Rogaška, here we come!
Do Rogaške je najlakše i najbrže doći osobnim automobilom. Najkraći put do tamo vodi preko Zaboka, Pregrade i Huma na Sutli odakle je do Rogaške manje od 10 km bez obzira išli preko Rogatca ili Malog Tabora. Alternativa je da idete autocestom Zagreb – Macelj do Đurmanca a odatle dalje preko nekadašnjeg GP Lupinjak i Rogatca. Iako nešto dulja, potonja je ruta brža, a dobro je znati da ni na jednoj ne morate kupovati slovensku vinjetu.
Nas je Rogaška Slatina dočekala vremenom koje je mirisalo na kišu. Oblaci i sunce su se smjenjivali pa smo odlučili odmah krenuti u kratki obilazak, što se poslije pokazalo kao dobra ideja. Obilazak smo počeli na malom platou usred kojeg stoji Paviljon Tempel. Ovo klasicističko zdanje ovih ljetnih večeri zajedno s platoom služi kao mjesto održavanja raznih kulturnih događanja u okviru Aninog festivala. Nedaleko paviljona, također na platou nalazi se ranije spomenuti kip sv. Ivana Nepomuka. Plato sa sjeverne strane obrubljuju visoko moderno zdanje Medicinskog centra ispred kojeg je spomenik Borisu Kidriču (revolucionaru, narodnom heroju i prvom predsjedniku Vlade Narodne republike Slovenije) te s njim spojena ovalna zgrada Pivnice mineralne vode.
Od platoa prema jugu se prostire poznati Lječilišni park uređen u francuskom stilu, u kojem se između ostalog nalazi 700 ruža i stablo ginko te Vremenska kućica iz 1926. godine na kojoj stoji natpis: Pijenjem mineralne vode ojačat ćete zdravlje! U njemu se nalazi i poznata fontana, koja je inače obnovljena 2011. ali u trenutku našeg posjeta nije radila.
Najpoznatiji i najmarkantniji objekt u Lječilišnom parku je zgrada Lječilišnog doma a danas Grand Hotela Rogaška. Na ulazu u zgradu nalazi se nadsvođeni portik s monumentalnim nizom stupova i pilastera. Njena unutrašnjost skriva već spomenutu Kristalnu dvoranu u kojoj se nalaze kristalni secesijski lusteri, ogledala i prozorska okna također izrađena od kristalnog stakla te velike slike Alfreda Schröttera na kojima su prikazani ban Petar Zrinski, grof Ferdinand Attems, nadvojvoda Ivan Austrijski i car Franjo Josip I.
Vis-à-vis Grand hotela, iza parka, nalazi se brdašce na vrhu kojeg se smjestio luksuzni Hotel Aleksander, a na pola te uzvisine je bista grofa Ferdinanda Attemsa, djelo kipara Leopolda Kislinga.
Park s južne strane zatvara Europska platforma, ravan plato na kojemu se znaju održavati razna događanja, a na njemu se nalazi Spomenik palima u NOB. To je u stvari granitni obelisk, u donjoj polovici ukrašen brončanim reljefom i imenima poginulih kao i stihovima pjesnika Iga Grudena uklesanim u kamen. Spomenik je 1952. izradio arhitekt Vinko Glanz, a brončana plastika djelo je kipara Borisa Kalina.
S Europske platforme možete Celjskom cestom, koja je pretvorena u pješačku zonu, doći do Rogaške Rivijere, vrlo lijepog kompleksa otvorenih i zatvorenih bazena i spa centra. Inače, tu ulaznica za odraslu osobu vikendom košta 18, a preko tjedna 16 eura. Za umirovljenike, studente i đake nešto je jeftinije, dok gosti Grand Hotela Rogaška imaju besplatan ulaz.
Od Europske platforme jedna staza vodi i do Pegazove platforme. U krajnjem južnom kraku parkovnog areala Zdravilišnog trga (Lječilišnog trga) nalazi se kružni plato a u njegovom centru na visokom postamentu nalazi se statua Pegaza, krilatog konja boga Apolona. Autor ovog djela koje od 2008. krasi Rogašku Slatinu akademski je kipar i slikar Vasilije Ćetković-Vasko. Pegazova podignuta noga sa zlatnim kopitom koja kao da se sprema udariti u tlo ukazuje na najveće blago Rogaške Slatine – vodu Donat Mg. Zanimljivo je kako se inače ime vode povezuje s obližnjom Donačkom gorom, no postoje tumačenja kako njen naziv dolazi od imena Donatus, što na latinskom znači Božji dar.
Jedna od nezaobilaznih stvari koje morate napraviti kada dođete u Rogašku je posjetiti muzej Anin dvor, koji u svom postavu ima pet zbirki: staklarsku, grafičku, zavičajnu te zbirke parka i vode. U muzeju se nalazi mala Kristalna dvorana u kojoj sa stropa visi 3500 malih kristala, a na zastorima 4900 listića kristala povezanih čeličnom žicom. Zanimljivo je kako se ovdje čuva i jedna od najvećih zbirki o dinastiji Karađorđević.
Boravak u Rogaškoj prilika je za posjetu tvornici kristala Steklarna Rogaška gdje ne samo da se može razgledati i kupiti njihove proizvode u tvorničkom dućanu već u sklopu organiziranog turističkog obilaska razgledati sve faze proizvodnje kristalnog stakla – od pripreme osnovnih sirovina do puhanja stakla, brušenja i oplemenjivanja proizvoda te vidjeti njihove vrhunske proizvode: kristalne pehare i protokolarne darove.
From Russia with…
Rogaška i okolica nude još cijeli niz zanimljivosti i mjesta vrijednih obilaska poput Janine, najnižeg skijališta u Sloveniji (362 m n.m.) koje se nalazi odmah iza Grand Hotela Rogaška, čuvene Kalvarije s crkvom sv. Roka u nedalekom Šmarju pri Jelšah za koju kažu da je jedno od sedam čuda Slovenije ili Bobrovog centra (Dabrov centar) u Nimnu gdje sva djeca (pa i ona veeelika) mogu puno toga naučiti o vodi i vodotocima, dabrovima i vidrama itd..
Rogaška nije bez razloga jedno od najposjećenijih turističkih odredišta Slovenije.
Ali, kad smo već kod toga, ono što me iznenadilo u Rogaškoj bio je mir. Usred ljeta, na vrhuncu turističke sezone Rogaška je bila poluprazna. Slobodnog mjesta u kafićima i restoranima koliko hoćeš, a unutarnji i vanjski bazen u hotelu u kojem smo odsjeli imali smo praktično samo za nas.
Zašto?
Odgovor na to pitanje bio je pod nosom. Cjenici u hotelu, kafićima i restoranima bili su napisani na tri jezika: ruskom, talijanskom i slovenskom!? Nisam vidio cjenik koji je još i na engleskom ili njemačkom.
Rogaška se očito orijentirala na određenu klijentelu i to talijansku i rusku. Što se Talijana tiče, oni hodočaste u Rogašku odavno, osobito oni iz Trsta i okolice, te su i u vrijeme socijalizma bili vjerni gosti a to se nije ni sada promijenilo. Ruski gosti su s druge strane novija priča. 2015. je objavljeno kako je ruski milijarder Sergej Kacijev kupio tri hotela u Rogaškoj: Grand Hotel Rogaška, Hotel Strossmayer i Hotel Styria. To je sigurno doprinijelo velikom priljevu gostiju iz te zemlje a to su bili gosti veće platežne moći što se vidi na svakom koraku. Šetnjom po mjestu čovjek nailazi se na brojne reklamne panoe s ponudama za masaže, kozmetičke, dentalne i razne druge usluge. Na svima je tekst na ruskom jeziku. U našem hotelu bilo je više butika luksuznih robnih marki – Armani, Versace, Dolce&Gabbana… Ni u jednom nije bilo prodavača za vidjeti, samo cedulja s tel. brojem i tekstom na ruskom na zatvorenim vratima?!
Brza pretraga na internetu pokazala je kako su cijene u hotelima u Rogaškoj spuštene barem 30-ak posto, pa čak i u Grand Hotelu Rogaška i luksuznom Hotelu Aleksander. A, u Rogaškoj je smješteno desetak hotela, većinom onih sa četiri zvjezdice!
Dalje zaključite sami.
***
Rogaška je uvijek bila pomalo posebno mjesto, čak i u vrijeme socijalizma. Ona i danas odiše nekim osebujnim šarmom, kao da zaziva šuštanje krinolina i naklone gospode sa šeširima i špancirštokovima…
