By Marijan Jozić
Kraj je godine ali nije kraj svijeta. Ove se godine svašta dogodilo. Vjerovatno se u hrvatskim medijima naširoko i nadugačko komentira 2023. godina. Sad je doba kad se prave liste. Lista najboljih sportaša, lista novih milijunaša, lista najuspješnijih glumaca i glumica, lista najboljih pjevača i njihovih hitova. Oni drugi se razbacuju statističkim podacima o broju mrtvih u prometu, pa broju umrlih od korone, broju srčanih udara, broju rođenih, umrlih, vjenčanih, razvedenih itd. To je znak da nema ništa spektakularno da bi se o tomu pisalo pa se mediji havataju statistike.
Evo da i ja udarim s par stvari – tek toliko za zadnju priču ove godine. Sve u svemu uspio sam napisati 50 pričica za portal. U prosjeku jedna priča tjedno. Već sam u prvoj priči rekao da sam imao pauzu od godinu dana jer sam pisao knjigu za Amerikance. Napisao sam knjigu o zrakoplovstvu i inženjerskim poslovima ali sam se pokajao jer da sam pisao o sexu knjiga bi se bolje prodavala i postao bih milijunaš. Čak da sam pisao o dijeti ili da sam izdao knjigu s receptima starih banijskih jela, vjerovatno bih uhvatio neku lovu. Ovako ništa. Inženjeri koji čitaju moju knjigu su mi rekli da je knjiga super ali ih ima premalo da bih se ja obogatio. Sve u svemu, ona kuća koja je izdala moju knjigu, traži me da napišem još jednu. To bi se moglo dogoditi pa bih slijedeće godine opet trošio dane na pisanje knjige o avionima.
Slijedeća stvar koja mi se dogodila je ova. Moja bolja polovica me ucjenjivala. Htjela je da kupimo televizor i da ga stavimo u spavaću sobu. Išli bi ranije u krevet pa bi gledali TV i ako nam se spava, jednostavno bi ga ugasili i zaspali. To je protivno svim savjetima stručnjaka. Njezin glavni razlog je bio da ako gledamo TV u dnevnom boravku, e onda dođemo u napast da uvijek nešto zagrizemo: komadić sira, čipi čips, kolač, keks, štrudlu od jabuka sa šlagom, sendvič sa šunkom i nešto slično. Međutim, ako odemo u krevet, u 8 sati (na primjer) onda se više ne vraćamo u prizemlje u kuhinju nego ugasimo TV i zaspemo bez unošenja dodatnih kalorija. Nakon dugotrajnih pregovora s mojom golubicom, kupim ja taj televizor. Nakon 43 godine braka prvi puta da imamo TV u spavaćoj sobi. Već prvi tjedan sam se pokajao što sam popustio i kupio TV jer se dogodi slijedeće: ona se samo okrene, povuče poplun preko glave i zaspe, a ja ostanem blejati u TV. Pošto je to moderan televizor, priključen je na internet pa mogu gledati američku košarku (Jokića i Dončića), onda još svakakva sranja na You Tubu itd. Sad sam došao u situaciju da svaku večer blejim u TV do ponoći. Toga mi zbilja nije trebalo. Moram se u 2024. godini potruditi da sam sebe discipliniram pa se manim te grozne televizije u spavaćoj sobi.
Slijedeća stvar koja me davi. Ameri imaju drugačiji sistem nego Holandezi. Oni meni daju 25 dana godišnjeg odmora pa ako ih ne iskoristim, onda imam peh i izgubim nepotrošene dane. Holandezi to srede tako da prebace neiskorištene dane na slijedeću godinu pa ih mogu upotrijebiti. Evo, meni se dogodilo da sam na kraju godine imao još 15 dana za potroštiti. Zato sam zadnja 3 tjedna u 2023. godini slobodan. To mi baš ne paše jer je loše vrijeme i samo ljenčarim ili gledam TV iz kreveta. Slijedeće godine ću potrošiti mojih 25 dana po lijepom vremenu. Međutim, dogodilo mi se još nešto. Sad sam osjetio kako je to kad čovjek ode u penziju. Za mene to nije ništa jer nemam neki ozbiljan hobi ili neku zanimaciju. Mogu si zamisliti da ljudi odu u penziju i onda nemaju što raditi niti imaju bilo kakvu obavezu. Na taj način se zatupi. Često se dogodi da ljudi odu u penziju i onda nakon kratkog vremena jednostavno umru. Jedan nizozemski psiholog zna često na TV (opet gledam TV iz kreveta) reći da nije dobro ići u penziju i baš ništa ne raditi. Treba imati bilo kakvu obavezu jer je to u svakom slučaju bolje nego ništa. Moram reći da on ima pravo. Ja sad to osjetim. Cijelo dopodne mi prođe bez veze, isto tako popodne i večer. Moglo bi se reći da je za popizditi od besciljnog života. Jedva čekam da 2. Januara 2024. opet počnem raditi. Čudim se onim ljudima koji nakon puno godina rada jednostavno odu u penziju i ne rade baš ništa. Ja sad već 44 godine radim i stvarno nemam namjeru da stanem jer bih bio nesretan. Slijedeća godina će biti puna pisanja, putovanja, prezentiranja na konferencijama, organiziranje konferencije za moreplovce i naravno, bez gledanja televizije iz kreveta.
Već mi je došlo da premjestim taj televizor iz spavaće sobe negdje u kuhinju pa neka moja golubica gleda Midsomer Murders. To vam je ona serija o nekom nespretnom policajcu u Engleskoj koji se zove Barnaby. Njemu u svakoj epizodi ubiju četvero ljudi. Osim toga, taj grad Midsomer je vjerovatno najopasniji grad na svijetu. To je neka zbilja opasna engleska selendra. Svaki tjedan netko lokalni kokne po četvero svojih sugrađana (godišnje je to 200 osoba). Dakle, čak i da vam daju besplatan put za Midsomer, nemojte ni slučajno ići jer je opasno. Ili barem ponesite pancirku.
Napomena: Mišljenja i stavovi izrečeni u kolumnama osobna su mišljenja i stavovi autora istih i ne moraju nužno odgovarati mišljenjima i stavovima portala.
ZG-KULT
