Susret s nebeskim Psima

Autor: Marjan Gašljević

Prije nekoliko godina oko 9 sati navečer vozim cestom između Viduševca i Dvorišća. Baka suvozač, a na zadnjem sjedalu Luce i Matko. Matko s lijeve strane pozorno promatra šumu koja uzdiže mračan zid skoro do ruba ceste. Zašto pozorno zuri u mrakaču? Naučio je da se na toj strani često sreću divlje životinje i rijetko je proći tim putem a de ne vidiš lisicu, zeca ili srnu kako se pokušava sakriti od bliještećih farova automobila. Luce pak promatra južnu stranu gdje su livade. Vani – 4 stupnja, a nebo vedro, zvijezde se razblistale po obzoru. Vozim polako da ništa ne promakne. Odjednom Luce, najprije potiho, a onda glasno; “Bako, deda, vidite li psa?” Zurimo u mrak ali psa nigdje, međutim Luce pokazuje južni obzor i viče; “Gledajte, one zvijezde liče na psa!” Zaustavio sam auto i izašli smo van zureći u zvijezde. Zbilja, na južnom obzoru prekrasno se vidio Veliki i Mali pas. Niti danas ne mogu dokučiti kako je Luce prokužila Pse? Buljili smo dok se nismo počeli blago smrzavati. Na žalost nismo imali tehnike s kojom bi snimili ovaj prekrasan prizor. Baka je pokušavala s mobitelima ali na žalost nije uspjelo. I dalje mi ostaje misterija kako je Luce prokužila Pse. Vozeći se dalje Matko je pored mosta preko rijeke Gline pred Prekopom u jarku zamijetio debelog jazavca koji je pokušavao pobjeći. Zastali smo a on je strugnuo. I to mi je čudno. Od kuda debeli jazo zamalo u sred zime?

Veliki pas (Canis Major) je zviježđe južnog neba koja se nalazi tik do zvježđa Orion. U grčkim mitovima Orion je veliki lovac pored čijih se nogu propeo Veliki pas u skoku na Zeca, odnosno zviježđa Lepus (zec). Rimski astronom Manilius ga je zvao “pas s plamtećim licem” zato što se čini da Veliki Pas u čeljustima ima Sirius, najsjajniju zvijezdu našeg podneblja.

Grčka mitologija kaže da je Veliki Pas zapravo Laelaps, najbrži pas na svijetu kojeg je Zeus darovao Europi. Na žalost, darovao joj je i koplje koje ne može promašiti. Jednoga dana, njezin muž Cephalus krenuo je u lov i slučajno ubio Europu. Ne znam je li to bilo prije ili nakon što ju je Zeus “oteo” u liku bijelog bika i s njome s iskrcao na obalu Krete…

Uglavnom, Cephalus je psa poveo u Tebu kako bi ulovio lisicu koju nitko nije mogao uloviti. Lisica je, baš poput psa Lealapsa, bila najbrža lisica na svijetu.

Kada je Lealaps našao lisicu i stao je progoniti, njih su dvoje optrčali toliko krugova da se i samom Zeusu zavrtjelo u glavi. Zaustavio je utrku tako što ih je oboje pretvorio u kamen. Laelapsa je postavio na nebo i tako je nastao Canis Major.

Mali pas (Canis Minor) po jednom drugom grčkom mitu navodno predstavlja Maeru, psa nesretnog vinara Ikara (ne onog koji je letio preblizu suncu pa su mu se otopila krila) kojem je bog Dioniz odao tajnu pravljenja vina. Tako je Ikar jedne večeri opio grupu pastira koji su pomislili da ih je začarao i iz straha su ga ubili i zakopali.

Ako noćas izađete i vidite zvjezdano nebo, južno uz obzor potražite svijetli Sirijus i Velikog i Malog Psa.

Ljetos, na našoj “morskoj destinaciji”, Luce, Matko i ja bili smo zalegli na terasi nešto poslije ponoći čekajući Perzeide koje ih uvijek oduševljavaju pa broje tko ih je koliko uočio. U jednom trenutku Luce upita da, “kako ne može na južnom obzoru pronaći i vidjeti Pse?” Poslije tog upite, naravno, slijedi priča. Naime, uvriježeno je da za velike vrućine kažemo da su “pasje vrućine”. Poštapalica nema veze sa “zemaljskim” psima već “nebeskim”. Naime, tijekom ljetnih mjeseci zviježđa Velikog i Malog Psa se ne vide iz naših krajeva pa su ljudi “zaključili” da su se sklonili radi vrućina i od toga ta uzrečica.

Sirijus će te lako uočiti, a ako “odgonetnete” i Pse uz i okolna zviježđa uživajte u njihovoj ljepoti i, naravno, dobrom društvu prijatelja u novoj 2024. godini koju Vam želim sretnu i podatnu.