Autor: Aleksandar Olujić
Foto: Zdravko Turkulin
Znate li tko su bili Eric Harris i Dylan Klebold. Da, vas podsjetim: to su imena dvojice ubojica, počinitelja jednog od najpoznatijih masakra u, na žalost, dugoj povijesti krvavog nasilja na američkim školama: masakra u srednjoj školi Columbine. 1999. godine u svom su krvavom pohodu ubojice ugasili živote dvanaestorice učenika i jednog nastavnika škole u predgrađu Denvera, koju su i sami pohađali, da bi na kraju izvršili samoubojstvo. U pucnjavi je ranjena još 21 osoba, a tri su ozlijeđene dok su pokušale pobjeći iz zgrade.
Ova tragedija je šokirala SAD i svijet, a ime Columbine je postalo sinonim za krvoprolića na školama. Masakr je izazvao brojne reakcije kako javnosti tako i odgovornih službi, a uzroci i mogući krivci za istu bili su predmet brojnih javnih rasprava. Brojne škole u SAD-u su nakon istog poduzele sigurnosne mjere u svrhu sprečavanja nasilja koje su između ostalog uključivale ugradnju videonadzora i detektora metala, angažiranje zaštitara, pojačanu prisutnost policijskih patrola, zatvaranje ulaza u školsku zgradu za vrijeme nastave i obaveznu identifikaciju posjetitelja te su razvile protokole u slučaju pucnjave u školi
Ovaj je masakr, nažalost, također poslužio kao motivacija brojnim drugim počiniteljima i to ne samo u SAD-u već i globalno, a broj pucnjava po školama ne da se nakon Columbine masakra nije smanjio već je i drastično porastao. Prema podacima koje je objavila američka agencija Gun Violence Archive, u američkim školama samo ove se godine dogodila 971 pucnjava od čega je u 112 slučajeva bilo mrtvih ili ranjenih.
Nakon današnje tragedije u OŠ Prečko jedna je gospođa rekla kako čovjek misli da se takve stvari događaju samo u Americi.
Svjedoci smo da nije tako.
Poslije ovakvih i sličnih događaja uvijek si postavljamo pitanja:
Zašto?
Tko je kriv?
Što treba napraviti da se spriječe takve tragedije?
No, oni koji bi trebali odgovoriti na njih rijetko kada daju uvjerljive odgovore.
„U društvu razvijamo destruktivne i nasilne odnose, odnose prepune netolerancije i nasilja“, napisao je (između ostalog) danas u svom postu na facebooku Marjan Gašljević, čime je u stvari „pogodio u sridu“. Ako mi kao društvo toleriramo nasilje svake vrste, tražeći čak isprike za naše dečke (ili cure ako baš hoćete) na pr. kad postanu „nestašni“ nakon utakmice, javno vrijeđaju neistomišljenike, napadaju „one drugačije“, ako okrećemo glavu i ne vidimo tave stvari ne stvaramo li tako klimu pogodnu da u njoj sazriju i plodovi najgore moguće vrste.
Dok se takvo što događa drugima sve gledamo kao nekakav film i obično se budimo tek kada se dogodi nama, ali tada je već kasno.
Na žalost, nije takva situacija samo kod nas, prije bih rekao da je to svjetski trend.
PS:
Masakr u srednjoj školi Columbine odnio je nove žrtve i kada je pucnjava utihnula: majka Anne Marie Hochhalter (jedne od žrtava), Greg Barnes (preživjeli učenik) kao i šest djelatnika hitne medicinske pomoći koji su izašli na lice mjesta i sudjelovali u spašavanju žrtava izvršili su samoubojstvo, dok je Austin Eubanks koji je ranjen u pucnjavi tijekom rehabilitacije razvio ovisnost o opijatima da bi 2019. preminuo od predoziranja heroinom.
Komentari