Autor: Aleksandar Olujić
Photo by Mika Baumeister on Unsplash
Hrvatska danas glasa. Bira predsjednika države.
Vele da su izbori praznik demokracije i čut ćete tako danas mnoge kako govore o ispunjavanju građanske dužnosti. Govori se, isto tako, da je izaći na izbore pravo, a neki kažu da bi trebalo biti i obveza za sve građane lijepe naše, dok političari mahom pozivaju birače da izađu i daju svoj glas nekom od kandidata.
Naime, izlaznost na izborima nije bogzna kakva. Stoga se valjda neki od njih nadaju kako bi oni koji inače nisu voljni konzumirati svoje biračko pravo mogli preokrenuti rezultat u njihovu korist, a drugi možda vjeruju da bi s većom izlaznošću još dodatno ojačali svoju poziciju u nažalost našem malom političkom cirkusu.
Ne prebacuju li političari time krivnju za izborni rezultat, odnosno poraz, na građane umjesto da se pogledaju u zrcalo.
Ja sam osobno imao „čast“ glasati i na nekim izborima u nekadašnjoj državi. Koliko se sjećam na tim se izborima uvijek biralo tako što je na izbornim listama bilo onoliko kandidata i kandidatkinja za koliko se mjesta biralo. Dakle, ako se biralo deset kandidata za nekakvu skupštinu (na pr.), na izbornoj listi bilo je deset imena drugarica i drugova. Pa ti zaokružuj koga hoćeš.
Zgodan sistem, zar ne!?
Ali, moram vam reći da je izlaznost bila vrlo, vrlo visoka.
