Autor: Marjan Gašljević
Opće je poznato da je farmaceutska industrija najprofatibilnija i uvelike nadmašuje, primjerice, naftnu. S druge pak strane u Hrvatskoj dugovi zdravstva veledrogerijama, posredno farmaceutskoj industriji, duguju iznose koji se mjere u milijardama kuna koje čine, u stvari, najveći dio duga sveukupnog zdravstva. Prema istraživanjima, pak, uporabe lijekova koji se koriste za liječenje bolesti i tegoba iz polja psihijatrije se najviše troše, a realno stalno raste potrošnje lijekova klase benzodiazapena namijenjenih za liječenje napetosti, nemira, stresa, aneksioznosti i opće preosjetljivosti. Općeniti naziv za lijekove ove klase je „lijekovi za smirenje“.
Poslije događanja u Saboru kojim se bave svi hrvatsk,i a bome i strani mediji naslušali smo se raznih objašnjenja događaja. Sudionici i promatrači performansa koji su se događali u kratkom vremenu u svojim svjedočenjima toliko se razlikuju da bi prosječnom zainteresiranom bilo vrlo teško razlučiti koji su „dobri“, a koji „loši“ momci u nabacivanju dječjim igračkama, hvatanju za kravate, izbezumljenom jurišanju na kolege, ali i kukavičkom dobacivanju iz sigurnosti grupe. Kažem, nerazlučivo je i teško zaključivo iz samih priča sudionika i očevidaca međutim, tu nastupaju kamere, a one su nepristrane.
I što to onda ima veze s uvodom u članak? Pitati će neki nestrpljivi čitatelj. E tu, pri kraju zbivanja svjetskoj javnosti bačen je najnoviji hrvatski izum – lijek za smirenje.
Dakle, uvaženi, mudri, inovativni Đakić u samo nekoliko je riječi razriješio slučaj. S nekoliko glasnih uzvika: „Odjebi!“, „Odjebi!“ „Odjebi!“ upirući prstom u kolegu na kojeg se „liječenje“ odnosilo smirio je strasti, a ovaj je, smiren i pokunjen, podvio rep i napustio mjesto zgode.
Mnogi nerazumni građani i promatrači ove zgode zgrozili su se na te riječi videći u njima nešto prosto iz širokog spektra svakodnevnih prostota kojima obiluje hrvatski jezik ulice. Neprepoznavši, dakle, vrijednost ovih uzvika, upravo ti građani su se „digli na zadnje noge“ zgražajući se nad izrečenim. Krivo. Potpuno krivo što je smireno objasnio uvaženi Bačić, a uvaženi Đakić, kao autor, pojasnio je svekolikoj hrvatskoj javnosti „da se ne radi o psovki“ i ako, na prvu, zvuči malo prostački već se radi o „lijeku koji smiruje“ pa je tako, poslije tih nekoliko uzvika uznemireni Grmoja podvio rep i pobjegao što znači da je lijek izuzetno koristan.
Prepoznavši vrijednost ovog načina liječenja i brzog djelovanja lijeka netko iz grupe, koja je i sama odavno prepoznata kao izuzetno vješta u prikupljanju sredstava, oko „izumitelja“ doviknuo je i „kreten“ što nije našlo nekog odjeka jer se u psihologiji i psihijatriji ovaj termin više ne koristi, a i za liječenje mentalnih tegoba iz ovog spektra koriste se druge metode i lijekovi. Kako, dakle, „kreten“ nije našao većeg odjeka ipak nudi zaključak poznat u Crowd Psychology kad obična raja dobiva direktnu moć zajedničkog djelovanja što je Jung opisao kao „kolektivnu svijest“, a Le Bon upućuje na osjećaj anonimnosti što je, očito, galamđiju upravo potaklo na pokušaj.
Raniji pokušaji na istom mjestu (sabornici) kao „m’rš“ i „čobane“ nisu polučili očekivane rezultate smirivanja već upravo suprotne reakcije pa je uvaženi šef svog stada zaključio da se „njegovi zastupnici za razliku od ovih drugih, ponašaju vrlo pristojno i uglađeno“.
Da je tih nekoliko sati aktualca pružilo mnogo mogućnosti da budući psiholozi, sociolozi i psihijatri u stvarnom svijetu vide objekte i subjekte koje će sutra liječiti ponudio im je i ministar obrane bijesno otimajući maketicu aviona iz ruku zastupnika te je svom silinom bacajući o pod. „I djeca bacaju igračke jer se ne znaju izraziti“. Zaključak je poznate psihologinje: „što, pak, pokazuje da nije dorasto funkciji koju nosi te time pokazao da želi od sebe odbaciti počinjene pogreške i odgovornost.“
Nepotkupljiva je kamera, pak, snimila Premijerov „nalet“. Svatko neka zaključuje što je vidio u tom naletu ja se, primjerice, zbilja ne bih volio naći na putu čovjeka s tim izrazom na licu. Uvijek savršeno poravnata kravata danas nam je pokazala da Premijer ne zakopčava gornje dugme košulje pod kravatom pa mi malo nedostaje kako ta kravata uvijek može biti tako savršeno utegnuta.
Nakon svega najviše su, izgleda, uživali hejteri koji su se igrali virtualne kladionice na društvenim mrežama i uvaženi Pupovac koji se je tako slatko, podjebljivo smješkao.
Šteta je, na koncu, što sa svojim lijekom uvaženi Đakić nije startao ranije možda bi sve to izbjegli ovako bar znamo da najnoviji lijek za smirenje „ODJEBI“ koristimo 3 x 1 (tri puta po jedan), a od danas je na raspolaganju i mogućnost nabavke na recept. Zaboravite, dakle, xanax, helex, misar, ambien, apaurin, rivotril i druge „ODJEBI“ je najpouzdaniji i, što je najvažnije, ne stvara ovisnost kod većine korisnika.
