Autor: Miroslav Šantek Cobra
On je samo sjedio na klupi tramvajske stanice pored zagrebačkog Glavnog kolodvora i svirao harmoniku. Neke zaboravljene sevdahe, neke pjesme koje ste čuli i koje niste, nešto što vas može na nekog ili nešto podsjetiti. Ali nemaju ljudi vremena za slušanje. Ulaze i izlaze iz tramvaja, žure svojim kućama, svojim životma, sreći, patnjama, ljubavima, nadanjima, neplaćenim računima, nesređenim stvarima…..a on samo svira. Ne priča s nikim, nitko ne zna tko je, odakle je došao i gdje će prespavati noć koja se polako sprema poslije umirućeg sunca koje pada na zapadu, a poneko mu ubaci nekoliko zveckajućih kuna u kartonsku kutiju ispred njega.
Ali na papiru zakačenim na njegovom putnom kovčegu piše nešto što valja pročitati. Mudrosti o vremenu. Vremenu koje prolazi, vremenu naših života.
Nađi vremena:
- za razmatranje
- za molitvu
- za smijeh
- za igru
- za ljubav
- za darivanje
- za čitanje
- za druženje
- za rad
- za dobra djela
