Ljudi koji čiste i neizmjerno vole rijeku

Autor: Miroslav Šantek

22. je ožujak. Sunce se razletilo zemljom Hrvatskom, proljeće je otpočelo s toplinom. Bar za sada. Sa asfaltnog traka koji vodi prema Zagrebu, skrećem na suhu, zemljanu cestu koja se proteže pored zelene ljepotice koju krasi ime Kupa. Ona je jedna od najljepših hrvatskih rijeka, pravi vodeni biser koji protiče na domak metropole i mnogi Zagrepčani svoja ljeta oduvijek provode uz njene obale i hlade se u njenim valovima. Sve od Siska pa prema Poupskom i dalje naredale su se mnogobrojne vikendice, a ovdje, na obali pored Petrinje, gdje je davno Hasan paša Predojević izgradio silnu tvrđavu , razlile su se boje po rijeci i obali. Na radiju pjeva Kurt Cobain iz grupe Nirvana, a čuvar kupališta farba stupiće plavom bojom i viče mi da pripazim jer su svježe obojani. Na ovom mjestu pogled na Kupu je impresivan. U daljini se vidi veliki most preko rijeke koja odmah iza petrinjskog kupališta naglo zavija ulijevo i odlazi prema Sisku i svome kraju – ušću u Savu. Sve je to lijepo, divno i krasno, ali ljudski faktor uvijek pokvari sliku.Uvijek ima ljudi koji bezobzirno bacaju smeće u Kupu. U sve rijeke ove zemlje i svijeta. Ali srećom, ima i onih koji vole rijeku toliko da svoje slobodno vrijeme i život posvećuju njoj i njenom zdravlju i čistoći. Ovo je priča o njima. O ljudima iz   Ekološka udruga Kupa-Vurot i njihovim prijateljima Ronilačkom klubu Orca Petrinja i Kajak kanu klubu Kupa Petrinja.

22. ožujak je Svjetski dan i voda obilježava se kako bi se mogla istaknuti važnost i nezamjenjivost vode za ljudsku potrošnju i promovirati upravljanje vodnim resursima. Nakon Konferencije o okolišu i razvoju Ujedinjenih naroda u Rio de Janeiru 1992., Opća skupština UN-a, odlučila je da se 22. ožujak svake godine obilježi kao Svjetski dan voda i da se na taj dan, diljem svijeta, posebno skrene pozornost na probleme vezane za vodu i vodne resurse.

A na obzoru, tamo daleko na rijeci počinju se pojavljivati obrisi čamaca, kanua i splavi, prepunih ljudi i pasa koji polako plove uzvodno prema petrinjskom kupalištu i pažljivo promatraju dno i obalu oko njih. Ovi ljudi su odlučili danas počistiti smeće na Kupi i to prvenstveno plastične vrećice koje se mogu vidjeti zakačene za granje uz obalu. Netko bi rekao da je to pravi Sizifov posao, ali oni se ne misle predati. Nikada.

Njihov “vođa”, kako ga oni duhovito zovu je predsjednik udruge Željko Pufek – Galdovčanin odrastao na Savi. Smjestili su se u selu Vurot, postoje tri godine i redovito održavaju akcije čišćenja Kupe, a ponosni su na slučaj koji je zgrozio javnost kad se u medijima (PS portalu) pojavila priča o gomili azbestnih ploča, starih automobilskih guma i svog vrsta smeća koje je neodgovorni pojedinac jednostavno dovezao i istresao niz obalu do same površine vode. Udruga je krenula u akciju i konstantno komunicirala sa nadležnim službama koje se na kraju uspješno, uz puno muke i truda riješile taj grozni slučaj.

Prema njihovim saznanjima viđenog stanja na terenu, najčišći dio Kupe a ovom dijelu je od Petrinje do Vurota, a probelmi sa smećem dolaze iz pritoka – Gline i Petrinjčice. Bijesni su na ljude koji bacaju vrećice i plastiku, a danas su nažalost u ovoj akciji se seusreli i s ekranom od televizora u vodi. Detektirali su i dvije velike hrpe smeća kod Siska – na Naselju i Zibelu i to im je sljedeći cilj – očistiti taj dio Siska.

Ponosni su na činjenicu da imaju jako puno anonimnih podupirača koji ih podržavaju ali žele ostati anonimni. Djeluju i u internetskom svijetu. Objavljuju probleme na facebooku, mlada su udruga, rade i šire se. Čiste oni i šumu oko rijeke. Od smeća i uginulih životinja – jednostavno vole ekologiju. Nažalost Sava je prema Kupi jako zaostala. U njoj ima smeća još od prije Domovinskog rata, a nema udruga uz nju koji bi se brinuli o tom dijelu te velike rijeke. Ujkazuju na nevjerojatne gomile smeća u selu Strelečko za koju kažu da je to nevjerojatna strahota. Ponosni su i na činjenicu da su se u njihovoj udruzi spojili Petrinjci i Siščani. I naravno, ljubav prema Kupi.

Oni danas čiste tu rijeku. Kad se došetate do obale i vidite da je sve čisto i uredno, baš kako i treba biti, znajte – ovi ljudi su tu uradili.