Autor: Miroslav Šantek Cobra
Moj prijatelj je majstor svog zanata. Onaj školovani. Radi već desetljećima. Težak fizički posao. U smjenama. Na traci. I danju i noću. I ne žali se. On misli da je dobro izabrao. Bio je u ratu. Ono, po pravu. Mogao si je srediti lakše radno mjesto ili penzijicu. Nije htio mlad u penziju. Bio je pun elana, živio je za budućnost. Za bolja vremena i bogatu Hrvatsku. Onu Hrvatsku koja nikad nije došla, a prošle su godine i godine. I njegova životna snaga se počela topiti polako. On zna da neće moći naći neko lakše radno mjesto. Ali ne tuži se puno. Živi i radi. Plaća uredno poreze, prireze, sve namete. Kaže dok ide, ide. Ako više ne bude mogao raditi na tom radnom mjestu otići će van. A tog se gnuša i to ne želi jer kaže; ovo je njegova zemlja. I sanja o penziji – mirovini, nazovimo to kako god bilo. Da se ujutro probudi i ne mora dizati teški teret satima. Da leži i uživa. Da hoda prirodom i proživi svoj život u miru i sa nekom kunom u džepu dovoljnom za normalan život.
Neki dan, na kavi u kafiću, rekoh mu da će sindikati od 27. travnja do 11. svibnja prikupljati potpise za raspisivanje referenduma kojim bi se umjesto sadašnjih 67 godina vratila dob od 65 godina za odlazak u starosnu mirovinu. A u novinama ispred nas, na kavanskom stolu raširilo se lice političara – Ministra zdravstva Milana Kujundžića koji je komentirao tu inicijativu rekavši da smo sve starija populacija pa da tako treba razmišljati o pomicanju dobne granice za odlazak u mirovinu. “S etičkog i biološkog aspekta može se raspravljati o tome može li čovjek raditi do 65 ili 67 godine, a neovisno o tome hoće li i kada taj zakon stupiti na snagu svima koji žele raditi nakon 65 to trebao omogućiti – kaže on.
Na novinarski upit što bi to značilo za zdravstveni sustav Kujundžić je ustvrdio da se od rada ne obolijeva. “Puno puta ljudi kažu – dok sam radio bio sam dobro, a čim sam otišao u mirovinu dohvatile su me bolesti”, reče ministar naglasivši da to zahtjeva ozbiljnu raspravu.
Konobarica nam je donijela još jednu kavu. Moj prijatelj nije htio komentirati minstra.Tako i tako on misli da on tu ništa ne može promijeniti.
Ali društvene mreže su eksplodirale tog dana od komentara.
