Pozivamo vas na otvorenje izložbe Biljane Stamenkovske i Vanje Nikolić ‘Stigle sise, draga Heda’
Ponedjeljak 25.03.2019. / Greta, Ilica 92, Zagreb / 20h.
Da vizualni čin autopatografije može biti moćno sredstvo ženske artikulacije ali i mjesto drukčijeg pogleda na bolest i na vlastito bivanje na osoben način pokazuje izložba samoironijskog naslova Stigle sise, draga Heda.
Autobiografska pripovijest o raku dojke, prijateljstvo i supogled bliskih osoba tvore situaciju događanja, ili preciznije performativnih činova izloženih u deset fotokolaža, formata 50 x 70 cm.
Premda se na prvi pogled rad Biljane Stamenkovske i Vanje Nikolić, autorice i suautorice izložbe doima kao jedinstven ‘univerzum’ i zatvoren samoiskustveni opus s vlastitim ulozima, kao suautorstvo internih zakona dozvole ranjivosti i samoparodije, napetosti između maskiranja i vidljivosti boli/bolesti/pitanja oko bolesti, amodostatnosti i poigravanja s mogućim pomacima ili intervencijama, intencija fotokolaža upućuje na nešto drugo. Tijela su, u motrenju, otoci za sebe, zaogrnuti taoci određenog medicinskog upisa i svjedočenja no ploveći jedno prema drugome, u kadru i trenu, u pomicanju kroz prostor-vrijeme-iluziju trajanja, svako se sa svojom stvarnošću ‘prijanja’ i ocakli u drugima.
Biljana Kašić, feministička teoretičarka,
(izvadak iz teksta predgovora u katalogu izložbe)
Biljana Stamenkovska(Komiža,1968.), akademska slikarica-grafičarka upisuje studij grafike na ALU-i u Sarajevu 1989.god.Godine 1991. nastavlja studij na ALU-i u Zagrebu gdje i diplomira 1995.god na grafičkom odjelu u klasi profesora Frane Pare. Od tada do danas se bavi različitim oblicima umjetničkog rada ali ostaje vjerna crtežu, grafici,točnije dubokom tisku.
Živi i radi u Zagrebu i na otoku Visu.
Samostalne izložbe
2017.”Dnevnik čitanja”,Galerija Flora,Dubrovnik
2007.Festival “Istruga”, Brna,Korčula
2005.”Snovi”,Galerija Karas,Zagreb
1995.Galerija Vladimira Nazora,Zagreb
1995.Galerija Waldinger
Skupne izložbe
2014.Godišnja izložba članova HDLU-i,Galerija Bačva, Zagreb
2008.Slavonski biannale,Osijek
2005.”Vrtna garnitura”,vrt privatne kuće,Zagreb
2003.VI bijenale mladih umjetnika,MSU,Skopje,MK
2003.III Hrvatski trijenale grafike,Dom Hdlu-a/ Meštrovićev paviljon,Zagreb
2002.”Identities&conflicts,ego”,grupa autora, Galerija SC,Zagreb
2002.KIC, Skopje,MK
1997.Dom mladeži,”Mladi zagrebački autori”,Split
1995.XII Biannale Slavonaca,Osijek
1995.Pesci Galeria,(Pečuh),Mađarska ,grupa autora
1994.Bošnjački centar,Zagreb, grupa studenata
1994.XVIII Zagrebačka izložba grafike,Umjetnički paviljon,Zagreb
1993.X biannale suvremene hrvatske grafike,Samostan Gospe od zdravlja,Split
1993.XXXIII Porečki Annale, Istarska sabornica,Poreč
1992. MGC Gradec,Izložba studenata ALU-i
Vanja:
Cijeli život svjedočim ženskom nošenju s rakovima, nekim svojim i tuđim mrakovima, … i brakovima 🙂 . Feministička priča i ženska solidarnost mi je u žilama oduvijek. Ovo je upravo priča o hrabrim ženama, o ženskom prijateljstvu, ženskoj solidarnosti i bliskosti. Krenulo je s Biljaninim pitanjem da ju „samo“ pofotkam a završilo je art-projektom. Bilo je izazovno iskustvo ući u Biljaninu priču, intepretirati nešto a ne povrijediti, ući blisko i podržavajuće i ne prijeći granicu. Humor je uvijek nekako moj ublaživač. Biljana kaže „I want tits“ i ja joj poklonim sjenice (engl. tits), Biljana kaže „I am adicted to surgery“, ja odgovorim „Opium to the pepole“. Ovo je moje prvo izražavanje foto kolažem i videom (Draga Biljana, hvala na povjerenju!). Inače slikam i fotkam i uživam u tome.
Vanja Nikolić
Rođena u Osijeku, završila novinarsku školu i studirala političke znanosti u Zagrebu. Nekad prije, a možda i poslije aktivna na civilnoj mirovnoj i kulturnoj sceni (Antiratna kampanja Hrvatske, Volonterski projekt Pakrac, ZaMir BBS, Centar za mirovne studije, Multimedijalni institut i Net. Klub Mama, Human rights film festival i sl.) Samouka slikarica, bavim se fotkanjem i dizajnom. Ovo je moja prva izložba
