Podvojiti se čovjek može na različite načine.
Norman Bates je najpoznatija podvojena osoba na svijetu i jedan od rijetkih fiktivnih likova koji ima svoju natuknicu na wikipediji. Oni stariji otjelovljenje karaktera Normana B. pamte po glumačkom liku Anthonija Perkinsa kome je ovaj pak tako obilježio karijeru da poslije nije mogao napraviti niti jednu zapaženiju ulogu. Kao epizodiste u poznatoj seriji Dinastija svojom je pojavom više izazivao asocijacije na sjenu kuhinjskog noža na plastičnoj zavjesi kabine za tuširanje, nego što je bio uvjerljiv u tumačenju uloge otmičara glavne protagonistice Kristl. Oni mlađi mogu pak svoje impresije filmskim klasikom vezati uz dobro snimljenu seriju o Normanu i njegovoj mami Normi u serijalu Motel Bates.
No čovjek se može podvojiti i u stvarnom životu. Portugalski pjesnik Fernando Pesoa običavao je pisati pod različitim pseudonimima. Toliko je znao pisati različitim stilovima da još i danas njegovi biografi pabirče slagalicu njegova opusa skrivenu pod različitim identitetima kojima je običavao davati, ne samo druga imena, već im je dodjeljivao i različite životne sudbine i biografije. Te je likove nazivao svojim drugostima: heteronimima.
Inače prema hrvatskom rječniku heteronimi su riječi koje, iako se isto pišu, imaju sasvim drugo značenje koje je obično razvidno iz konteksta ili naglaska. S druge strane Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Mirolsav Krleža definira: heteronim (hetero- + grč. ὄνομα: ime), vrsta zagonetke u stihu; u enigmatici isto što i sinonim. Dakle različite riječi istog ili sličnog značenja.
No ostavimo načas po strani hrvatske akademsko-leksičke zavrzlame oko višeznačnosti izraza heteronim. U svakodnevnoj praksi sva ta podvajanja puno su jednostavnija. Jednostavno promijenite stranačku iskaznicu. I više niste isti, više niste ono nego ste to, to što se zapravo oduvijek bili i dok su drugi mislili da ste ono. Ovu promjenu možete napraviti i kolektivno. Tada je puno manje onih koji se sjećaju da ste bili ono, prije nogo ste se outali da ste to, to što ste zapravo jeste i što ste, u pravoj svojoj biti, oduvijek i bili. Malo je veći problem ako u političkom spektru ne možete ili nećete pronaći svoje ja. Onda morate osnovati stranku. To ima i svojih prednosti. Ne morate previše sakrivati svoju prošlost. Samo izrazite svoje kajanje, žal ili ispriku. Ili kažete da ste bili zavedeni ili u zabludi. Pa ljudi se mijenjaju. Evoluiraju. Napreduju.
Najteže je ako niste napredovali. I ne želite. Želite da sve ostane isti kao prije, a da to nitko ne kuži. Želite zapravo postati sam svoja istoznačnica. Sinonim. Može i to. Malo je kompliciranije, ali može. Promijenite ime. I prezime. I još jedno prezime. Dobrim izborom možete promijeniti rod, spol, naciju i vjeru, narodnost. Sve nebitno što čini vašu osobu. Jednim potezom pera. Istodobno.
Nema tu ničega novog. U svom opsežnom djelu Zastave XX stoljeća Miroslav Krleža detaljno razrađuje filozofiju prilagodbe glavnog lika društvenim elitama u socijalnoj transmutaciji iz srednjeeuropskog u balkanskog društvo. U tranziciji iz trule Austro-Ugarske u još truliju Jugoslavensku sredinu glavni junak promjenom imena Kamilo Emerički u Mirko Mirković uspijeva dosljedno očuvati svoj ljigavi identitet promijenivši tek prikladno svoje ime. U našem vremenu, kada opet stremimo Srednjoj Europi normalno je da sva ta balkanizirana imena vratimo njihovim europskim korijenima. Svi su tu samo nema Krleže da ovjekovječi tu inverziju. Samo još njegovi stihovi kao vječito opravdanje vlastitog beskičmenjaštva upiru prstom u neke od nas koje ovdje iz pristojnosti ovdje nećemo spominjati.
Gdo plašča nezna z vetrom obarnuti,
more kak sveča na vetru ftarnuti.
I da, pripazite dok se tuširate. Neko s velikim kuhinjskim nožem možda maše baš u vašoj kupaonici. Namnožilo se tog podvojenog osoblja. Ja svaki put i za svaki slučaj zaključam vrata. No je li to baš najpametnije.
