Autor: Aleksandar Olujić
Danas slavimo najveći praznik kršćanstva, Uskrs. Isusovo rođenje, život i djela, te na kraju mučenička smrt i uskrsnuće trećeg dana, ostvarili su ono što su starozavjetni proroci govorili o dolasku Mesije, Pomazanika, Onoga koji ima doći, Hristosa ili, kako ga mi najčešće zovemo, Krista. Sam Isus sebe nikada nije tako zvao, on je za se rekao da je Sin Božiji, no kada ga je veliki svećenik Kajfa upitao da li je on Mesija (Krist) odgovorio je: „Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsad ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ (Mt 26,63-64, Biblija KS). Uskrsnuće je zaglavni kamen kršćanstva, onaj najbitniji događaj na kojem počiva vjera, a Isus je gospodar svih ljudi i onaj koji daje svakom ljudskom biću novu nadu i novi život.
Temeljna poruka Uskrsa je ljubav koja nadvladava smrt. Bog je ljubav a uskrsnuće je djelo njegove ljubavi. Tako ljubav postaje jedan od osnovnih postulata kršćanstva koja se očituje kroz ljubav prema Kristu, prema obitelji i bližnjima ali i prema čitavom svijetu. Za kršćane vjerovati u Krista znači vjerovati u ljubav, život, nadu i radost.
Narod je uvijek lijepo proslavljao ovaj praznik i iznjedrio brojne običaje. Sigurno je najpoznatiji bojanje pisanica koje se poklanjaju bližnjima, ponegdje ih mladići daruju djevojkama uz poruku „ovo je jaje, za poljubac se daje“ koja se često i napiše na jajetu, a postoji i običaj sestrenja kada jedna djevojka drugoj pokloni pisanicu čime se posestre, stupajući time u odnos sličan na pr. kumstvu. Ni ljuska uskršnjeg jajeta nije se bacala u smeće već se stavljala na njivu jer se vjerovalo da će to pomoći da urod biti obilniji. U nekim krajevima postoji tradicija umivanja na uskršnje jutro u vodi u koju se stavljaju latice cvijeća, ali za razliku od djevojačkog umivanja na Cvjetnicu u toj vodi se umivala cijela obitelj čime se simbolično čistilo ne samo lice već i duh. Na Uskrs se nosi jelo u crkvu da se posveti, obično šunka i jaja, i to posvećeno jelo bilo je prvi obrok toga dana. Šunka se jede s hrenom čija ljutina i gorčina podsjeća na muku Isusovu. Čest je običaj pečenja uskrsnog kruha oblika pletenice u koji se stavlja pisanica. Nije rijedak ni običaj paljenja uskršnjih krijesova koji je raširen i u drugim zemljama. Naročito je zanimljiv pomalo zaboravljen običaj da se djeca krste na Uskrs, jer se smatralo da je to idealno vrijeme da se novi član pridruži Crkvi.
Ove godine Uskrs koji se u Katoličkoj Crkvi slavi po gregorijanskom kalendaru i Cvjetnica koju vjernici Srpske Pravoslavne Crkve slave po julijanskom kalendaru padaju na isti dan te ovom prilikom pravoslavnim vjernicima čestitam blagdan Cvjetnice.
U duhu poruke ljubavi koju nam je Isus Krist ostavio, svim ljudima dobre volje, bez obzira na to jesu li vjernici ili ne, želim sretan Uskrs!
