U utorak je u Umjetničkom paviljonu najavljena je izložba Neka jedu kolače koja će se sutra otvoriti za posjetitelje. Izložba predstavlja radove s motivom hrane koje su domaći umjetnici stvarali od početaka Moderne do današnjih dana.
Prvi je puta da se u Hrvatskoj priređuje izložba koja tematizira hranu u umjetnosti -rekla nam je Jasminka Poklečki Stošić, suautorica izložbe i ravnateljica Umjetničkog paviljona- i uključeni su kako veliki klasici hrvatske moderne umjetnosti tako i najvažnija imena hrvatske suvremene vizualne scene. Povod izložbe je globalni problem sa hranom koji je već dugi niz godina, na žalost, neriješiv i kojemu se ne vidi rješenje u skoroj budućnosti.
Na taj način su autori Jasmina Poklečki Stošić i Branko Francceshi, ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu, na taj način željeli potaknuti svijest kod građanstva, medija te političkih elita prema ovom globalnom problemu na koji ni Hrvatska nije imuna.
Izložba obuhvaća radove s motivom hrane koje su domaći umjetnici stvarali od druge polovine 19. stoljeća do danas, u svim medijima u kojima se realizira novovjekovno vizualno stvaralaštvo – od tradicionalnih likovnih disciplina slikarstva i kiparstva do fotografije, videa, instalacije i interaktivnih sadržaja. Riječ je o 55 autora koji su, svaki u svojemu vremenu ostavili i ostavljaju neizostavan trag i utjecaj na hrvatskoj likovnoj sceni. Tu su, uz hrvatske klasike poput, primjerice, Becića, Medovića, Uzelca, Karasa, Gecana, Plančića, Račića, Dulčića, Trepšea, Varlaja… i suvremeni autori – Braco Dimitrijević, Vlado Martek, Mladen Stilinović, Vlasta Delimar, Tajči Čekada, Ljiljana Mihaljević, Mladen Tudor, Ivan Posavec, Mario Kučera, Josip Klarica, Zoran Marinović, Matko Vekić, Bane Milenković, Matko Mijić i brojni drugi. Kroz izložena djela koja tematiziraju hranu svjedočimo tome da je umjetnost sastavni dio svakodnevnoga života, a tomu je, štoviše, tako još od davnina jer je motiv hrane prisutan u umjetnosti već od paleolitika. Naš se davni predak dovijao različitim načinima kako osigurati dobar ulov. Jedan od njih bio je i slikanje željenog „motiva” svojega lova na zidovima špilja i pećinskih skloništa. Lovac-umjetnik paleolitika slikao je svoju hranu te njegove slike u špiljama svjedoče o jedinstvenom fenomenu – pojava vizualne umjetnosti kod čovjeka paleolitika označava i prvo likovno tematiziranje hrane, odnosno mrtvih priroda. Zar nije, stoga, posve primjereno globalni problem hrane dodatno osvijestiti upravo izložbom?
ŽELJKO KRZNARIĆ
