‘Snježna kraljica’ u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku

Autor: Lily Laum

Bajka. Kao dijete sam ju slušala, poslije sam svojoj djeci čitala, uvijek drugačije shvaćala, primjećivala nove nijanse bezvremenske priče o prijateljstvu.

Predstava završava sa riječi vječnost, a zapravo tako i počinje samo što se provlači kroz cijelu priču, oslikanu zvukovima, kostimima, kretnjama, plesom i glasovima glumaca.

Zato nije neobično da je od 1845 godine to jedna od najhvaljenijih bajki, jer kroz nju se najjednostavnije i najlakše može djeci objasniti što je iskreno prijateljstvo. Tu se spajaju legende, fantastika i mit sa stvarnim svijetom.

Oduvijek su bajke rado čitano i prepričavano štivo a i sami često u svakodnevnom žargonu za nešto kažemo da je to bajka ili kao u bajci, što označava da je to čarolija, nerealnost.

Mene je predstava uvukla u svoj svijet, tajnovit i bajkovit. Zamislila sam se o mnogim ljudskim osobinama, ljubavi i prijateljstvu. I opet sam pronašla zanimljivost, poučnost, a riječ vječnost je poprimila i druge razmjere koje pokušavam kao epitet dodijeliti nekim emocijama, ne samo ljubavi i prijateljstvu.

Sama bajka je prepuna simbolike.

Suprotstavljanje Snježnoj kraljici je naprosto alegorija da kroz život se moramo voditi svojim idealima i ne odustajati. Moramo njegovati prijateljstva jer se inače možemo osjećati isprazno, a na prave prijatelje se možemo uvijek osloniti.

“Snježno kraljevstvo” je mjesto gdje se ne osjećamo dobro, gdje mnogo toga gubi svoj smisao, bez obzira u koje vrijeme i doba. Zato i trebamo krenuti svojim vlastitim putem i pronaći vrijednosti života. A prijatelj Kaj, kojega Gerda traži, je naša osobnost i žudnja pronalaska mirnoga puta života. Ne treba nam biti ništa teško, nemoguće na našem putu samostalnosti. Sve prepreke su savladive ukoliko imamo cilj pred sobom kao i želju da stignemo, uz hrabrost i borbenost.

Promatrala sam publiku i različiti uzrasti su različito reagirali na pojedine scene i zvukove. Najmlađi su s oduševljenjem reagirali na životinje i njihov ljudski oblik i reakcije. Nešto stariji su se hvatali mobitela i slali poruke, vjerojatno prijateljima jer promatrajući tu želju za biti s prijateljem, moraš reagirati.

A mi stariji?

Vidjela sam i pokoju suzu. I sama sam osjetila peckanje očiju u nekoliko navrata. I po završetku predstave sam dugo bila u razgovorima sa svojim prijateljima. Za iskreno prijateljstvo nikada nije kasno.

Za vječnost moramo dati svoj doprinos.