Krležina drama ‘Adam i Eva’ u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića

Adam i Eva

(kazališna predstava)

 

Adam i Eva  je sinonim za ljubav muškarca i žene.

Ova drama toga naslova, sve govori.

Ali dok ju gledate, uvučeni ste u svijet  strasti, u ljubomoru u želju za posjedovanjem. Htjeli ili ne, prebirete po svojem sjećanju na sve vaše veze, hodanja, brak, druženja…. slike se nižu i fragmenti blješću.

Uvidite besmisao prepirki, svađa, vrijeđanja, povrjeđivanja i primanja uvreda.

Od svega rečenoga na sceni, sebi morate priznati da ste doživjeli, barem dio toga.

Život je prolazan i ma koliko smo toga svjesni, prestajemo biti kada strast ovlada, kada želimo voljenu osobu imati uz sebe neprekidno, kada vrijeme staje i ništa drugo ne postoji. Kada želimo zagrljaj, dodire, toplinu, dah osobe koju obožavamo, koja u nama budi plamen.

A onda, kada bolje sagledamo, to nije ljubav, to je strast.

Ona, koja ovlada razumom, realnim, svakodnevicom, rutinom, ona koja život polako truje i nije više bajka, nije više uzvišenost, nego nastaje pakao. Kada ne biraš načine i sredstva da zadržiš nešto što je iluzija.

Kada voliš, činiš sve da voljenoj osobi bude dobro, ugodno, da je sretna, zadovoljna.

Mene je predstava opčinila: scene, kostimi, uigrani glumci, ples, pjesma, bend, recitiranja. Ritmovi su se mijenjali kao što nam i život ide i prolazi, zaboravimo na svoje srce, biće, maštu, žudnju, pokušavamo se stopiti s okolinom i prepuštamo se bujici.

Sve je to kratkog daha i zapravo predah dok ne stignemo na životnu prekretnicu, na raskrižje  kada se moramo odlučiti gdje i kamo i kako dalje.

Vječito pitanje ostaje pitanje:

Da li ljubav i strast mogu istovremeno vladati nama ?

‘Adam i Eva’ / foto: izvor KMD

Starenjem sazrijevamo, zrnca mudrosti se nižu iskustvom.

Partnerstvo, veza, brak imaju svoj početak, trajanje i kraj. To je ciklus koji se ponavlja u različitim varijantama a ovisno o našoj dobi, stilu i načinu života. O našem poimanju vrijednosti zajednice koju želimo zadržati, njegovati ili jednostavno se okrenuti i otići novim putem.

Radost i tuga ne dolaze sa strane, u nama su.

Ako ne nosimo ljubav u srcu, ne trebamo ju crpiti od nekog drugog. Trebamo sve pronaći u sebi. Dovoljno je potom promatrati, divne stvari nam se tad dogode.

Tako je i završetak predstave pokazao, novi život, novo buđenje strasti.

 

Autor: Lily Laum