Autor: Aleksandar Olujić
Vlak je kloparao po pruzi. Zeleni vagoni, iskrzani skaj na sjedalima, musavi prozori što se ne daju otvoriti ili zatvoriti.
Ubrzani za Banja Luku. Dupkom popunjen, kao i svakog petka tih godina. Njime je putovalo šaroliko društvo: ljudi što svakog vikenda putuju kući, u Bosnu, oni što su bili jutros nekim poslom u Zagrebu, oni koji svakodnevno putuju i studenti koji vikendom idu kući.
Kraj mene na klupi sjedi djevojka blistavih očiju i najljepšeg osmijeha na svijetu. Poput najveće dragocjenosti u krilu pažljivo drži nekoliko sitnih plastičnih posudica iz kojih vire sićušne zelene kuglice. Priča kako je danas bila na Velesajmu i na nekom od štandova kupila te male kaktuse, koje su uzgajivači običavali prodavati u vrijeme trajanja sajma. Nosi ih svojoj mami na poklon i boji se da joj se ne zgnječe u torbi među knjigama pa ih drži u krilu. A mama jako voli kaktuse, priča dok mi pokazuje male biljčice.
Uz te oči sat vremena od Zagreba do Siska prolazi za tren i već izlazimo iz vlaka na sisačkom kolodvoru. Nas dvoje i kaktusići.
Prošlo je dosta vremena otada. Djevojka iz vlaka je postala moja supruga, a kaktusići… U narednim godinama izrasli su u reprezentativne primjerke. Maženi i paženi, kako su rasli presađivani više puta u veće tegle za cvijeće, zbrinjavani i po ljeti i po zimi. Više desetljeća bili su uz nas.
Prije nekoliko godina naglo su se počeli sušiti. Zašto? Ne znamo. Svi pokušaji spasiti ih ostali su, na žalost, bezuspješni.
Njihovo mjesto na terasi je prazno.
Naše kaktuse nitko nije ukrao, odnio, osakatio. Nisu to bile neke endemske vrste, već obični kaktusi koji se uzgajaju na tisuće radi prodaje. Ali, bili su naši i znali su bockati ruke moje žene kada ih je prebacivala na njihovo zimsko mjesto i kada ih je presađivala u veće posude. No nije im to zamjerala.
To je bio dio života s njima.
Koji ponekad fali.
„Nepoznati počinitelj otuđio je danas rano ujutro endemični kaktus, čija se vrijednost procjenjuje na više od 10.000 kuna, i pritom uništio još četiri biljke u zagrebačkom Botaničkom vrtu…“ (INDEX)
