soba obješena u zraku kao naranča, kao narančasta svjetiljka, nad zelenom i modrom vodom Zagreba; Jaki vjetrovi njišu zelenim krošnjama Metropole. Doslovce jaki vjetrovi. Suhe i trule grane otpadaju iz krošnji drveća zajedno s mladim grančicama koje su izdašno olistale prevarene blagom Zimom. Vjetrovi pušu, kako Metropolom, tako i Provincijama. Raspuhat će ono malo smoga …
Nastavite čitati Tjedni pregled
Autor:Darko Androić
Kino Lika i ja
Nema složenijeg niti kompleksnijeg odnosa od odnosa muškarca i žene. Debelu većinu života smo uglavnom osamljeni; sa svojim vlastitim mislima i fobijama. U beskonačnom dijalogu sa samim sobom. U jedinstvenoj igri vlastitih mnogostrukosti stvaramo svoj osobni teatar u kojem je jedini dramaturški zaplet onaj u kojem zaplićemo sami sebe u skučenom kazalištu vlastita usuda. A …
Nastavite čitati Kino Lika i ja
Proba orkestra
U osnovi postoje dvije vrste ljudi. Oni koji se kupaju navečer, pred spavanje i oni koji se tuširaju ujutro, prije nego započnu novi dan. Europljani većinom pripadaju onim prvima koji tom navikom navodno manje prljaju plahte pa je veliki veš stoga moguće raditi rjeđe. Ameri, definitivno, spadaju u one druge koji ne mare za racionalnu …
Nastavite čitati Proba orkestra
Zeleni val
Život je priča. Zapravo život je teatar. Jedna ogromna kazališna predstava u kojoj je naš osobni život samo jedna priča. Naša priča u kojoj počesto nismo glavni lik; ni dramaturg, a niti redatelj. Ta naša priča obično započinje veselo i vedro, da bi se nastavila nekim više-manje složenim zapletom koji se opet, sve do sama …
Nastavite čitati Zeleni val
Nadnica za strah
Le salaire de la peur Mladost u školi uče da je Hrvatska bogata zemlja. Lijepa i bogata. Bogom dana, zapravo podarena od bogova, e da bi je mi Hrvati kao najmiliji božji narod baštinili. Uživali u njoj i baškarili se. Piše to ovako ili malko drugačije u skoro svakom udžbeniku prirode, povijesti ili geografije. Pa …
Nastavite čitati Nadnica za strah
Nevidljivi gradovi
Le città invisibili U životu dođe trenutak kad od svih ljudi koje si poznavao ima više onih mrtvih nego živih znanaca. Dođe vrijeme kad čovjeku bude mrsko upoznavati nove ljude; vrijeme kad misao postane lijena kreirati nove karaktere. Vrijeme kad je osobama koje srećemo jednostavnije nalijepiti neku staru fizionomiju dobro poznata znanca nego trošiti energiju …
Nastavite čitati Nevidljivi gradovi