Ptičice i ptičurine

Pod strehom ujakove štale lastavice su slijepile gnijezdo. U štali mljackaju dva teleta, a nervozni cujzek topoće nejakim kopitima. Lastavice neumorno donose hranu u svoj privremeni dom. Proždrljivi ptići glasnim piskutanjem traže još i još i još. Predvečer se skupe oblaci. Staja utihne kao da se nešto strašno događa. Između prljavo crvenih crijepova prokapava kiša. …
Nastavite čitati Ptičice i ptičurine

Život je san

Noć je bila vedra. Sjaj dalekih zvijezda prosijavao je kroz svod drvene nadstrešnice oslonjene na veliku peć koja se nikada nije gasila; koja se nikada nije smjela gasiti. Noć je bila prohladna, no dječak sklupčan uz zid dimnjaka staklarske peći tu hladnoću nije osjećao. Toplina zagrijane cigle obično bi ga brzo uspavala nakon napornog dana …
Nastavite čitati Život je san

Posljednji dan ljeta

On je otišao kao utihnuće zadnjeg dana ljeta otisnuvši život u celuloidnu traku vječnosti. Zauvijek. Na siki je ostala žena uplakana lica skrivenog kosom boje šafrana. Sutra će se strogo kontrolirani vlakovi otisnuti na sjever; bez zaustavljanja u Zagrebu, bez zaustavljanja u Pešti. Bez zaustavljanja uopće. Memorija ljeta kad su karanfilima okitili topovske cijevi. Prisjećanje …
Nastavite čitati Posljednji dan ljeta

Metropola

Sjedim na betonskom rubniku Zagrebačke ceste; desetak metara od samog skretanja iz Gubčeve. Kasno je poslijepodne i sunce je zašlo za nizak krov gostionice preko puta. Rana jesen; dan se skratio. Godina je 1984. Morat ću aktivnije pokušati zaustaviti neki prijevoz do Zagreba. Očigledno je da samo sjedenje neće animirati nikog da samoinicijativno stane kao …
Nastavite čitati Metropola

Algoritam zločina

Kraj je kolovoza. Ljeto je na izmaku. Sjetno je to vrijeme. Ove godine je tuga za ljetom još izraženija nego obično. Ljeto je počelo kasno. Trajalo je kratko. Borba protiv pandemije ubila je sve inozemne radne sastanke i konferencije kojima ljudi mog zanimanja popunjavaju tih desetak depresivno-melankoličnih dana na prijelazu iz ljeta u jesen. Da, …
Nastavite čitati Algoritam zločina

Puce

Prekasno je! Jedanaestica je odtutnjala prema črnomerečkom okretištu. Tek labavo naslonjen na betonski podest dobrom je trećinom virio preko ruba crnog, dubokog bezdana kanalizacijske šahte. Sve se dogodilo u trenu. Onaj njegov mlatimudan nojevskog vrata pokušavao se na brzaka domoći invalidskog sjedala u već dobrano prekrcanom tramvaju prije no što se Šestinčanka sa svoje dvije …
Nastavite čitati Puce