Ja ne vjerujem da postoji ženski i muški teatar, muške i ženske kazališne teme. Možda je toga nekad i bilo ali u današnjem globaliziranom uniseks društvu toga nema, zapravo ne može biti. Istina ponekad se čini da je neki društveni problem pretežno muški ili ženski, ali to nam se samo čini. Jučer u petak 14. …
Nastavite čitati Manje je više
Kategorija:Darko Androić
Autorska kolumna
katalonac
Dani satire, Kerempuh, 12. lipnja 2019. 20:00. Predstava Katalonac. Predstava Katalonac, autorski projekt mladog redatelja Ivana Penovića, bavi se pitanjem bijega, ne postavljajući pitanje kako ili gdje pobjeći nego kao problem postavlja nepoznavanje onoga od čega bježimo. Bježimo li od samih sebe ili baš bijegom pokušavamo ostati sami? Tu problematiku promatramo iz vizure jednoga studentskog …
Nastavite čitati katalonac
Karta u jednom smjeru
One-way ticket to the Mars Subota 8. lipnja 2019. godine. 20:00. Danas nisam na balkonu već u prvom redu partera kazališta Kerempuh. Obično su gledatelji ti koji u mraku dočekuju glumce, danas je pozornica rasvijetljena i dva protagonista u sovjetski retro-nadrealističnoj scenografiji dočekuju gledatelje koji, malo po malo, ispunjavaju parter. Miša, kako poslije saznajemo da …
Nastavite čitati Karta u jednom smjeru
Balkanski špijun
Dani satire Fadila Hadžića napokon dočekaše i prvu rasnu satiru i to onu najplemenitijeg roda: političkog. Balkanskog špijuna. Tjednima već nema karata u slobodnoj prodaji, pa nema sumnje da bi ova predstava trebala biti hit ovogodišnjih Dana, bar ako je vjerovati ukusu zagrebačke publike. Ne treba biti vidoviti Milan da se sve to moglo lijepo …
Nastavite čitati Balkanski špijun
Laku noć djeco
Djeca žive samo za jednu stvar. Za igru. Žele se igrati, igrati i opet samo igrati. Žele da igra traje i traje i da nikad ne prestane. Da nikad ne padne Noć. Jer noć je najveći neprijatelj Igre. Kad sunce zađe uvijek nečija mama podvikne: „Djeco kući! Vrijeme je za večeru!“ A poslije večere zna …
Nastavite čitati Laku noć djeco
Nečiji sin
Svaki čovjek je nesumnjivo izvedenica svog vlastitog djetinjstva. Sve što se događa poslije je više-manje trivijalna nadogradnja onoga što nam se u ranoj mladosti svjesno ili podsvjesno događa. Prve slike koje osvijestimo su one koje nas obilježe za čitav život. Prvi zvukovi su oni koji se najjasnije utisnu u možgane u nastajanju još dok sigurno …
Nastavite čitati Nečiji sin